dnevnik 33
srijeda, 28.02.2007.
ja i moje šarene kuglice...
Dozirane ste pažnjom filigrana
šarene moje kuglice
i rombići presvučeni filmom.
Stvorili su Vas ugodne oku
u radionicama željnim profita
točeći šampanjac u litrama
i nazdravljajući čudotvornosti
Vaših formula
danas gotovo bez interakcija i nuspojava.
Divim se njihovoj maštovitosti.
ponedjeljak, 26.02.2007.
KAKO?
Ne treniram vid na daljinu pa se oko ulijenilo,
odbija suradnju.
Bojim se da te neće zamijetiti
jer ne zamjećuje oko sebe,
svega par metara ispred sebe,
strogo pravocrtno,
bez dijagonala i zakrivljenja.
Što ako se ne nađeš u fokusu
tog trenutka,
koliko ćemo propustiti i da li ćemo uopće
dobiti novu priliku?
Pitam se...
kako slijepci rješavaju tako praktična pitanja,
po njuhu,tonu glasa,stisku ruke...
Kako?
petak, 23.02.2007.
mišić i sir
Sita želuca i pomalo trom
od poslijepodnevne južine,
kotrljam rupičasto blago ispred sebe
zbunjen činjenicom što sam preživio
još jednu sedmicu izvan doma,
na putovanju
na koje sam se već odavno odvažio
a kao da sam jučer krenuo...
Putujem čitav svoj životni vijek sam.
Kojeg li usuda?
Čudo živo da se nisam zagubio!
A bilo je i opasnih ruta.
Ljudi su danas "gadni "i ne vole male glodavce.
"Kote se i rade štetu", kažu bahato!.
Ali mojim dragim prijateljima koji kalkulirajući brojkama
lako pronalaze istinu
koliko će njima tek gozbi priuštiti
ovo malo dobročinstvo,
doduše ukradeno u danima gladi i nestašice
ali tko još pita za skrupule i ideale?....
Samo rijetki koji suosjećaju
i utažujući glad smiono zbore i potiču
da otvorimo oči i osvrnemo se
jer svijet nam se prostire kao na dlanu
a komad sira slastan je zalogaj!.
P:S.hvala od sveg srca,svima a pogotovo Zoni Z.i semiotici.Nadam se da je uradak uspješno obavljen!
Pišemo se...
petak, 16.02.2007.
blago ludima...
baš dobro što radiš u državnoj firmi
plaća ti je redovita
mirovinsko ti "uplaćuju"
prikladno te "oporezuju"i "prirezuju"
sve legalno i lege artis
i neće ti dati otkaz kad im se sprdne
i "ne moraš crnčiti od jutra do sutra"
laganini-od osam do šesnaest-toliki bi dali
sve za tako nešto
jer puno ljudi je danas bez posla
i teško im je
jer možda još imaju dva,tri,pet komada djece
kao naprimjer gospođa Stanka
ona nigdje ne radi a njezin muž radi
kod privatnika
na građevini
pa mu ne "uplaćuju" niti mu redovito"isplaćuju"
pa bude baš loše
što ćeš,teško je
budi sretna "da radiš"
pa ti je "dobro"
u dobroj si firmi
"sposobni su to ljudi!"
državna firma,fala bogu...
Jedan dan mi je pozlilo.
Stvrdla se u grlu gruda plastelina.
Glasa nisam mogla pustiti.
U tih dvadesetak minuta
učinilo mi se da bih mogla ispovraćati
svih ovih dvanaest godina.
Udahni-izdahni,udahni-izdahni,udahni-izdahni
ponavljala sam
dok su moji egzekutori pričali uljuljkani u blaženstvo
komfora kupljenog na kredit kojeg će otplaćivati
na milion rata,dok ne izumru i oni i auti,a daj bože i komfor kao
takav.
U jednom od takvih dana
ne znam
da li
neposredno pri polasku
ili blizu odredišta
srce mi je iskočilo kroz zatvoren prozor
i zagubilo se u vrevi ljudi,automobila
i tramvaja
možda je nesmotreno pretrčalo kroz crveno
pa sada leži na cesti
zgaženo
ne služi više ničemu
tek da se sapleću o njega putnici namjernici
i čude mu se.
srijeda, 14.02.2007.
Što želiš?
Zar želiš putovati širokim,sigurnim cestama
po kojima na svakom zavoju
susrećeš kaskadere
koji ne traže protuuslugu(ta podrazumijeva se,
džentlimeni su to!)
osjećati se dužnom
zahvaljivati im se iz pristojnosti
jer su te tako naučili
osiromašena za iskustvo labirinta-rebusa
stranputica oštrih zavoja
gdje ni najveća kavalirština ne pomaže
Odrasti djevojčice
tatina curice
Žene su danas u modi!
toliko o tome
Ne želim ti praviti scene
danas kada sam dobre volje
kada mi se jutro smiješi
a klaun u vrtu namiguje(mangup jedan!)
Nisam od onih iskričavih,sa šljokicama
koje njeguju kič i hrane se "Spiruletama"
U mom kraljevstvu forme su jednostavne.
Nema glamura,visokog sjaja
ništa takvoga...
Tek pokoji umjereni sanjar
sa kroničnim gastritisom
kućnim ljubimcem i minusom na tekućem.
A ti mi turaš pod nos
blještavu kutijicu
zavezanu crvenom mašnom
sav ushićen ...
A klaun u vrtu mi namiguje.
utorak, 13.02.2007.
maslačkica i jugo
Dok klatim se na stapci
tankoj kao nit
ispraćajući čarobni kolorit jutra
okupanog kišom
zaogrćem haljinu bijelu
satkanu od najfinijeg peluda
prepuštajući se tvojim iskusnim rukama
računajući na tvoju plahost
na tek lagano pirkanje
koje prati lijenu misao na počinak
umorno klizeći
kao u smiraj dana
A tek je podne!
petak, 09.02.2007.
nesporazum
Gledaj to ovako:
privlačan si mi
fizički
nešto u držanju
načinu na koji vladaš situacijom
sobom
ne znam
možda samo umišljam
ne poznam te
ne mogu reći niti da si mi drag
niti simpatičan
ne poznam te
o.k.
Samo si mi nekako
sexy...
mislim
privlačan
fizički
o.k.
Ali zaboga!
nemoj to odmah shvaćati
kao poziv
mig
ne tražim nikakvu akciju
ne odmah
sada
zaboga?!
Zbunjena sam
znam
novi posao
novi ljudi
tek se privikavam
učim...
P.S Učim li?
ponedjeljak, 05.02.2007.
susret jedan
sretali smo se
u krcatim autobusima
petkom
u petnaest i trideset
relacija dobro poznata
tri sata truckanja
po zavojitim i uskim cestama
Ti bi čitao R.Carvera,I.Babelja
ili tako nešto
a ja bih Te gledala
ne podozrivo
niti sa znatiželjom
već krišom
da ne poremetim ravnotežu
u rijeci putnika
zavaljenih u horizontalu
a zapravo
uopće nisi bio moj tip muškarca
onako štrkljast i lošeg držanja
svejedno
ipak sam Te redovito zapažala
u krcatim autobusima
petkom
u petnaest i trideset
relacija nama poznata
petak, 02.02.2007.
species
Susrećem ih u sferi obitavanja
(ponekad pravim izlete tamo)...
Egocentrična,svojevoljna bića
u evoluciji zaustavljena negdje
između anđela i bogova.
Bespomoćne persone
zarobljene u kama manasu.
Skloni su ritualima.
Upražnjavaju ih kako bi odali počast dokolici.
Vole ljenčarenja,pogotovo ona umna.
Povodljivi su a često puta i naivni.
Odaju se (prečesto) svakojakom ispucavanju energije
između sebe
Kao da ne postoji ništa
izvan njih samih
na što bi se zaljepila ta bespuća
i vitlaju...vitlaju...
| < | veljača, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
godine su me ispekle
na tihoj vatri
naučile me da više iz kurtoazije
ne radim ništa besplatno
i obratno
sve ima svoju cijenu
zakon tržišta nije ubožnica
ponuda i potražnja diktira
cirkulaciju proizvoda
znaš kako je
jebiga
ljudi kao mi su rijetkost:
nešto kao penzionerski osmijeh prosutih zuba
osjetila prostitutke
ili medvjeđa motivacija za svako sljedeće buđenje
ljudi kao mi
ne daju se svakome konzumirati
godine kurtoazije su prošlost
mjerljiva monetama
mene nećeš naći u čoporu dekodiranih osjetila
kemijskih vikenda
i lažnih osmijeha
dodir moje ruke nije slučajan
mene nećeš naći na kragni tuđih muževa
ni u kandžama brđanina dođoša
devalvacija današnjice kao da mi kaže:
na dobrom si putu
dovoljno različita
da sa strane skeniraš ljudske živote
i tek ponekad kroz zube opsuješ
pokoju pjesmu
I.PREMUŽIĆ
Linkovi
Nadam se da ću dobiti prolaznu ocjenu
iz života
naučila sam koja osoba peče
koja boli
koja laže
koja laska
koja ide s kojom.
Nadam se da ću dobiti prolaznu ocjenu
iz života
naučila sam od koje se osobe i kada može
očekivati ovo ili ono
i što može biti otrovno
od raznih osoba
i jestivo
od istih
Moja baka misli da govorim o gljivama
kada govorim o ljudima.
SANJA PILIĆ
Udala bih se ali bih rado ostala slobodna
kažem tipu koji se javio na oglas.
Pijemo kavu u "Maloj kavani" i stolovi lebde oko nas.
Situacija je nadrealna
a kava bljutava.
Tramvaji prolaze,
on ima mačku Lori
i voli kupovati povrće na Dolcu.
Mrzi brak.
I ja mrzim brak,ali ipak.
Teška su vremena.
Razumijemo se.
Nije to ni tako loš početak.
SANJA PILIĆ
Ja sam tvoj egipatski pisar
ti samo šutiš
ja smišljam stihove u slavu tvoju i kraljičinu
položaj mi je sjajan
a žitnica puna
mogu si priuštiti grobnicu
koju će oslikati najbolji
slikari
mogu piti piva koliko želim
i onda platiti najbolje kipare
da naprave moju skulpturu
sa trbušćićem blagostanja
i mojom pločicom
s hijeroglifima u krilu
pisanje je moja prednost i moj nedostatak
ono me uzvisuje i ponižava istodobno
ti samo šutiš
povremeno mi zapovjedaš
kakve poruke želiš da sastavim
za susjedne vladare
one s kojima ne ratujemo
ali uglavnom me ostavljaš sa stihovima
koji mi ne pripadaju
koji su samo posljedica tvog prisustva
tvojim nenapisanim pjesmama koje
koriste moje tijelo,
moje poznavanje znakova,
moju sposobnost da budem ruka
koja slijedi tvoju misao
i pišem samo za tebe
ta unutrašnjost tvoje piramide,
garancije za besmrtnost
najveće i najsjajnije u dolini
njezina sjena je tolika da je nitko
ne može propješačiti
pa čak ni ja
visoko pozicionirani rob
zadužen za tvoje vječne stihove
umjesto za svoju kratkotrajnu prozu
SLAĐANA BUKOVAC
Pauk se naradio ovih dana
napravio je tri mreže
iznimno kvalitetno tkanje
tu i tamo je ispustio poneku očicu
ali u tome je čar unikata
možda je mreže postavio preblizu jednu drugoj
i kao da nije baš savršeno odabrao mjesto
jer su,ako se izuzme nekoliko niskokaloričnih mrtvih
komaraca
poražavajuće prazne
nijadan pauk nije savršen
možda je bio već pomalo obeshrabren od gladi
ili mu je pažnju odvlačila vizija privlačno popunjene
muhe
erotično bespomoćne u njegovim svilenim nitima
možda jednostavno nije dovoljno dobar strateg
kvalitetan operativac,ali nedovoljno maštovit vizionar
i sad sjedi negdje na vrhu grede i gunđa kako uvijek sve
mora sam
nijedan pauk nije savršen
pa tako ni ja
mreža mi je neuredna kao pocijepana najlonska čarapa
otvori su joj toliko neujednačeni
da nije jasno treba li služiti
za hvatanje orki ili fazana
kao da je izrađena u nekom socijalističkom kolektivu
a ne u mojoj intimnoj manufakturi
podsmjehuješ se svaki put kad je vidiš
nije ti ni na kraj pameti postati muha
teško ti je povjerovati da bi se u takvu zamku
zapleo i slaboumni jednonoćni leptir
a kamoli takva akademska pamet kao što je tvoja
nijedan pauk nije savršen
ali ja ću stvarno umrijeti od gladi
SLAĐANA BUKOVAC
AKO DOVOLJNO DUGO BUDEŠ TRAŽILA OSTAT ĆEŠ SAMA
SA ZNANJEM KOJE SE NE MOŽE PODIJELITI I SNAGOM
KOJU DRUGI NE PRIMJEĆUJU,JER DRUGI SE NISU IZBORILI
ZA SVOJU DUŠU,DUŠA JE OKRUTNA JER TRAŽI MNOGO ALI
PRAVEDNA JER DAJE MNOGO JEDNOM KAD JE NAĐEŠ.
ZNAM DA JE TEŠKO BITI USAMLJENA U MNOŠTVU
RAZLOMLJENIH
ISTINA KOJE TO JESU I NISU,VEĆ PREMA POTREBI,
VEĆ KAKO ZA KOGA,OVISNO O SCENARIJU,ŽELJI,
UVIJEK
NEUHVATLJIVOM SMISLU-JER BISERJE SE NE BACA
SVINJAMA-
TOLIKO SI NAUČILA NA SATOVIMA VJERONAUKA,ILI IZ
STRIPOVA,
ILI IZ UMJETNOSTI,ILI IZ DOBRE,STARE SUMNJE KOJA
UVIJEK
PROVJERAVA,PONOVNO,I PONOVNO,SVAKOG DANA,
SVAKOG DANA.
VRAG NIKAD NE SPAVA GOVORIO JE TVOJ DJED ČESTO,
A MERCEDES SE NE KUPUJE PO CIJENI FIĆE,I MALO
ISKUSTVO
NIJE VELIKO ISKUSTVO.TOLIKO OD MENE ZA DANAS.
PLAČEŠ?
PLAČI,TO SASTAVNI JE DIO UČENJA.
A ONDA UZMI MAČ U RUKE,CVILIDRETO,I BUDI
PRECIZNA,
NISI SE RODILA KAO KUHARICA,NI ČASNA SESTRA.
S MAČEM U RUCI SKINI POVEZ S OČIJU.
SANJA PILIĆ
Držiš me na klupi za rezervne igrače
tamo sjedimo s ručnicima oko vrata i pijemo negaziranu
mineralnu vodu i izotonične napitke
do kraja utakmice već posljednjim snagama spriječavam
da mi ne prsne mjehur
tako da je u neku ruku dobro što me nikad ne pozivaš na
teren
noge mi se znoje u kopačkam
već mi je zlo od gledanja u navijačice koje se uglavnom
pale na golmane i napadače
Kad igram,
ja sam i tako lijevo krilo koje ulazi pet minuta prije kraja
u slučaju da je rezultat već izvjestan
i nitko mi nikad kako treba ne zapamti ime
dok sjedim i čekam da tvoj miljenik slomi nogu ili
opsuje suca
moja drugoligaška prošlost mi izgleda blistavo
iako je teren bio tu i tamo kvrgav,i puno grublja trava
SLAĐANA BUKOVAC